23.1.12

uh!

Jeste li ikad prekrajali kaput?
Ja jesam.
Mislim da je ovaj valjda 30. u nizu.
Neki su bili stari, neki novi, neke su i moljci nagrizli....

Ne znam volim li prekrajati kapute ili ne.
To je cijela paleta osjećaja - od potpunog i nesavladivog užasa koji me obuzme kad rasporim što je potrebno, preko osjećaja posvemašnje nemoći da išta učinim, osjećaja da sam prilično bedasta što sam se prihvatila nečega što ja u stvari ne mogu, pa samobodrenja da ja to ipak mogu, nestrpljive borbe s potrebom za velikim strpljenjem sa sitnim šavovima, usklađivanjima, oduzimanjima, dodavanjima..... do blažene sreće koja nastupi nakon posljednjeg uboda igle, kada se sve neugledno skrije iza podstave...
Naravno, sučeljavanje vlasnice s prepravkom također me tjera da nestanem sa zemlje!
Na kraju me, kad kaputić konačno ode iz radionice - obuzme blaženstvo i mir :)

Nisam kaputić uspijela sliknuti u prvotnom stanju. Bio je bombast, kratak, lijep.
Suzila sam rukave i strukirala, dodala po želji vlasnice remen i donji rub. Rukavima dašak romantike.....

Sitnica?
Hau jes nou ;)







4 komentara:

AnaJan kaže...

Uh, uh, pa wow! ;)
Tacno znam o cemu pricas - ja dan danas ne verujem sebi da umem da sasijem blejzer, jaknu, a kamo li kaput. I bas kao i ti, prodjem kroz sve opisane faze.
Ne znam kakav je kaputic bio, ali sada je presladak!

Sani kaže...

Zbilja ti se divim! Umjetnica si, bez pretjerivanja!

Trava zelena kaže...

Ne samo da lijepo šivaš nego i odlično pišeš! Baš zanimljivo!

A... nakit kaže...

predobra je ova "ruska" kragna, obožavam, pogotovo na kaputima/jaknama da su ovako veliče, odlično!!!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...