Nije više mogao ležati, nije više želio biti gnječen, udubljen, prljav, osamljen....
Uzeo je škare, ukrao dv´je-tri ideje, prostr´o se po podu,
od stvora nekog ukrao nogu,
pa se u ogledalu ogledao,
i gradom konačno prošetao:
ljudi su se malko snebivali,
ljudi su ostali zatečeni,
šaputali su i navirivali se s prozora
pa svak sebi učini svoga,
jer su mislili da se tako mora.
Danas gradom šeću ljudi ogrnuti kaučima
a u sobi se na kapute sjeda i u TV gleda!
- pusa!