Ja jesam.
Mislim da je ovaj valjda 30. u nizu.
Neki su bili stari, neki novi, neke su i moljci nagrizli....
Ne znam volim li prekrajati kapute ili ne.
To je cijela paleta osjećaja - od potpunog i nesavladivog užasa koji me obuzme kad rasporim što je potrebno, preko osjećaja posvemašnje nemoći da išta učinim, osjećaja da sam prilično bedasta što sam se prihvatila nečega što ja u stvari ne mogu, pa samobodrenja da ja to ipak mogu, nestrpljive borbe s potrebom za velikim strpljenjem sa sitnim šavovima, usklađivanjima, oduzimanjima, dodavanjima..... do blažene sreće koja nastupi nakon posljednjeg uboda igle, kada se sve neugledno skrije iza podstave...
Naravno, sučeljavanje vlasnice s prepravkom također me tjera da nestanem sa zemlje!
Na kraju me, kad kaputić konačno ode iz radionice - obuzme blaženstvo i mir :)
Nisam kaputić uspijela sliknuti u prvotnom stanju. Bio je bombast, kratak, lijep.
Suzila sam rukave i strukirala, dodala po želji vlasnice remen i donji rub. Rukavima dašak romantike.....
Sitnica?
Hau jes nou ;)
4 komentara:
Uh, uh, pa wow! ;)
Tacno znam o cemu pricas - ja dan danas ne verujem sebi da umem da sasijem blejzer, jaknu, a kamo li kaput. I bas kao i ti, prodjem kroz sve opisane faze.
Ne znam kakav je kaputic bio, ali sada je presladak!
Zbilja ti se divim! Umjetnica si, bez pretjerivanja!
Ne samo da lijepo šivaš nego i odlično pišeš! Baš zanimljivo!
predobra je ova "ruska" kragna, obožavam, pogotovo na kaputima/jaknama da su ovako veliče, odlično!!!
Objavi komentar