30.1.12

brzinska (rastezljiva rozika)

Zatrebala mi je, srećom sam imala materijal koji mi je bio ok za tako nešto, a i prijateljica me pomalo nadahnula za ovakav kroj.
Haljina odlično pada, malko je iznad koljena, trifrtaljski rukavi.
- baš sam bila zadovoljna u njoj ;)










26.1.12

Prije sljedeće - kakotrebna!

Uvijek prije planiranog uleti još nekoliko "sitnica" koje ili odgađam zgotoviti, ili hitno sama trebam za neki izlazak... nešto.

Tako je ova narudžbica došla na neki međured nakon što je dugo bila poluzgotovljena.

To je ista onakva haljina za sve kakvu sam prije sebi radila - ističe vitak stas ako treba, može se rastegnuti preko ponekog šlaufića - ako treba, može se prebaciti kao vestica - ako treba... biti fina, biti svagdanja, biti na trapericama.... ako treba - kako treba ;)




24.1.12

23.1.12

uh!

Jeste li ikad prekrajali kaput?
Ja jesam.
Mislim da je ovaj valjda 30. u nizu.
Neki su bili stari, neki novi, neke su i moljci nagrizli....

Ne znam volim li prekrajati kapute ili ne.
To je cijela paleta osjećaja - od potpunog i nesavladivog užasa koji me obuzme kad rasporim što je potrebno, preko osjećaja posvemašnje nemoći da išta učinim, osjećaja da sam prilično bedasta što sam se prihvatila nečega što ja u stvari ne mogu, pa samobodrenja da ja to ipak mogu, nestrpljive borbe s potrebom za velikim strpljenjem sa sitnim šavovima, usklađivanjima, oduzimanjima, dodavanjima..... do blažene sreće koja nastupi nakon posljednjeg uboda igle, kada se sve neugledno skrije iza podstave...
Naravno, sučeljavanje vlasnice s prepravkom također me tjera da nestanem sa zemlje!
Na kraju me, kad kaputić konačno ode iz radionice - obuzme blaženstvo i mir :)

Nisam kaputić uspijela sliknuti u prvotnom stanju. Bio je bombast, kratak, lijep.
Suzila sam rukave i strukirala, dodala po želji vlasnice remen i donji rub. Rukavima dašak romantike.....

Sitnica?
Hau jes nou ;)







20.1.12

kožnata sreća :)

Zašto sreća?
Zato što sam ovu pravu tvrdu divnu kožu spojila običnom kućnom šivaćom mašinom.
Koristila sam iglu za šivanje kože. I to je sve!

Ovaj je torbićak samo moj. Dobro, ponekad ga kćerce posudi.
Napominjem to zato što u posljednje vrijeme ima puuuuno ovakvih cvjetnih torbi, a ja nikako ne volim ideje uzimati od drugih.
No za kućnu upotrebu i to je dozvoljeno.






17.1.12

Kišobran za dvoje

Tako počne.

Pa onda 

čaj za dvoje
pjesma za dvoje
jakna za dvoje
ručak za dvoje

jedan pogled za dvoje, 
stan za dvoje
režije za dvoje
krevet za dvoje
....
i
prije ili kasnije
haljina za dvoje, ili dvije:



... kako dvoje rastu, raste i haljina:






Inspirirana tolikim lijepim "dvojnim" vijestima koje su došle do mene u posljednje vrijeme, radila sam ovu haljinicu s ljubavlju, ali bez posebnog povoda.

Nema vlasnicu, ni sadašnju ni buduću. Još. 
Možda se netko u njoj ipak prepozna i nađe...
Veličine je otprilike 40/42, duljine iznad koljena.
Od prelijepog i preugodnog sitnog crnog rastezljivog samta.
Crna je kao noć, a fotić se malko šali. 
Potpuno bi zadovoljila i nedvojnu vlasnicu, jer ako nema potrebe - haljina neće rasti.

Pitanja, prijedloge, izazove, kritike, viceve, dosjetke, žeje i pozdrave možete mi slati na mail


- puse!








12.1.12

Tu sam, tu!

... nakon poooooštenog odmora, ovih ću dana ponovo dati prostora strastima. Kojima god ;)

... radila sam ponešto sitno i nebitno, prepravci stare odjeće, krpanja kojekakva, prekrajanja, ukrašavanja... i puuuuno spavala...

Hitam dalje!
Pusa i vidimo se!


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...